Preskoči na sadržaj

Kako se kemikalije kontroliraju?

Život ne bi postojao bez kemikalija – one se nalaze u nama, svugdje oko nas te u svakom proizvodu koji kupimo. Europska unija ima najambicioznije zakone o kemikalijama u svijetu, čija je svrha zaštititi nas. Poduzeća i nadležna tijela imaju ulogu u našoj zaštiti.

Cilj je zakonodavstva o kemikalijama Europske unije zaštititi nas i okoliš od opasnih kemikalija. Njime se istodobno želi i povećati konkurentnost i inovativnost europske industrije i promicati alternativna rješenja za ispitivanje kemikalija na životinjama.

Četiri glavna zakona EU-a o kemikalijama jesu:

Uredba REACH Registracija, evaluacija, autorizacija i ograničavanje kemikalija

U skladu s Uredbom REACH poduzeća moraju pružati informacije o kemikalijama koje proizvode ili uvoze. Ako kemikaliju nije moguće sigurno upotrebljavati, nadležna tijela mogu odlučiti o mjerama upravljanja rizikom.

Uredba o razvrstavanju, označivanju i pakiranju (CLP)

Tom Uredbom osigurava se da se opasnosti kemikalija jasno prenose radnicima i potrošačima. To se omogućuje putem naljepnica sa standardiziranim obavijestima i piktogramima.

Uredba o biocidnim proizvodima (BPR)

Biocidni proizvodi, kao što su dezinficijensi ili repelenti za insekte, štite nas ili različite materijale od štetnih mikroorganizama. Tim zakonom osigurava se da imamo dovoljno informacija kako bi potrošači mogli sigurno upotrebljavati te proizvode.

Uredba o prethodnom informiranom pristanku (PIC)

Tom Uredbom utvrđuju se smjernice u pogledu izvoza i uvoza opasnih kemikalija.

Osim toga, mnogi drugi zakoni reguliraju uporabu kemikalija. Određene skupine kemikalije, kao što su pesticidi, farmaceutski proizvodi ili kozmetika, obuhvaćene su posebnim zakonodavstvom.

Poduzeća moraju dokazati da su njihove kemikalije sigurne za uporabu.

U EU-u poduzeća koja proizvode ili uvoze kemikalije moraju dokazati da su njihove kemikalije sigurne za uporabu. Moraju ih registrirati pri Europskoj agenciji za kemikalije (ECHA) jer ih u suprotnom ne mogu prodavati u EU-u.

Poduzeća moraju pružati informacije o svojim kemikalijama u pogledu njihovih opasnih svojstava i načina na kojih ih je moguće sigurno upotrebljavati. Također moraju informirati kupce u lancu opskrbe o tome kako je moguće upravljati rizicima koje predstavljaju njihove kemikalije. Ako kemikaliju nije moguće sigurno upotrebljavati, nadležna tijela mogu ograničiti njezinu uporabu ili odlučiti da mora biti prethodno autorizirana. Time se stavlja pritisak na poduzeća da zamijene najopasnije kemikalije sigurnijim alternativama.

Poduzeća moraju identificirati sva opasna svojstva koja njihove kemikalije imaju, a koja bi mogla oštetiti zdravlje ljudi ili okoliš. Moraju ih razvrstati kao prikladne; na primjer, kao kancerogene ili toksične za organizme u rijekama i morima. Kemikalije je također potrebno odgovarajuće označiti pravim piktogramima i objašnjenjima o sigurnom rukovanju.

Na taj način radnici i potrošači mogu razumjeti učinke kemikalija, donositi informirane odabire o proizvodima koje kupuju i sigurno ih upotrebljavati.

Što čini ECHA?

ECHA upravlja informacijama o kemikalijama koje industrija pruža. Objavljuje informacije o registriranim kemikalijama i načinu njihova razvrstavanja i označivanja. Ti su podaci svima besplatno dostupni na internetskoj stranici ECHA-e, koja uključuje jedinstvenu bazu podataka koja se sastoji od informacija o tisućama kemikalija koje se svakodnevno upotrebljavaju u Europi. Na internetskoj stranici nalaze se i informacije o biocidima.

Provjeravaju se informacije o kemikalijama, a Agencija provjerava, na primjer, koje su u širokoj uporabi na način na koji im potrošači ili radnici mogu biti izloženi. ECHA ocjenjuje informacije o sigurnosti kemikalija od industrije i zahtijeva dodatne podatke ako nedostaju važne informacije. Na temelju tih informacija ECHA, države članice i Komisija surađuju kako bi upravljale rizicima koje predstavljaju određene kemikalije; to može značiti, na primjer, djelomično ili potpuno ograničavanje njihove uporabe. Poboljšanjem znanja i povećanjem svijesti najopasnije kemikalije postupno će biti zamijenjene sigurnijim kemikalijama.

Upravljanje rizikom kemikalija

Ograničenja štite zdravlje ljudi i okoliš od rizika koje predstavljaju kemikalije u EU-u. Mogu ograničiti njihovu proizvodnju, uvoz, stavljanje na tržište ili posebne uporabe tvari. Ograničenja također mogu zabraniti svu uporabu tvari ili njezin dio.

Autorizacija

Kliknite za prikaz infografike

Ako je tvar identificirana kao djelomično opasna za zdravlje ljudi ili okoliš, bit će dodana na popis predloženih posebno zabrinjavajućih tvari (SVHC-ovi). Taj popis objavljuje ECHA, a on se redovno ažurira. Ako se tvar uvrsti na popis, poduzeća koja je proizvode, uvoze ili upotrebljavaju imaju zakonske obveze. Potrošači imaju pravo pitati sadržavaju li određeni proizvodi posebno zabrinjavajuće tvari, a koje se nalaze na popisu posebno zabrinjavajućih tvari iznad određenih koncentracija.

Ako posebno zabrinjavajuća tvar bude uvrštena na popis posebno zabrinjavajućih tvari, ne može se upotrebljavati ili stavljati na tržište EU-a nakon određenog datuma, osim ako je zatražena i odobrena posebna autorizacija. Kako bi podnijela zahtjev za autorizaciju, poduzeća moraju provoditi detaljne analize alternative za uporabu njihove tvari. Moraju dokazati da su rizici uporabe tvari mali. U određenim slučajevima također moraju dokazati da su koristi za društvo veći od rizika koje predstavlja te da ne postoje prikladna alternativna rješenja.

Usklađeno razvrstavanje i označivanje

Poduzeća koja proizvode, uvoze ili upotrebljavaju kemikalije moraju ih razvrstati u skladu s utvrđenim opasnostima. Moraju označiti svoje opasne tvari i smjese te ih staviti u prikladnu ambalažu. Za većinu opasnih kemikalija, na primjer, kancerogenih, to razvrstavanje i označivanje mora biti usklađeno širom EU-a. Time se osigurava da se rizicima prikladno upravlja u svim državama članicama.

Tko kontrolira poduzeća?

Nacionalna provedbena tijela provode inspekcije u poduzećima i provjeravaju djeluju li u skladu sa zakonom. Poduzećima koja ne ispunjavaju svoje dužnosti mogu nametnuti novčane kazne.

Kemikalije – terminologija

Na ovim stranicama upotrebljavamo pojmove „kemikalije” i „proizvodi”. Pravni tekst ima specifičniju terminologiju: tvari, smjese i proizvodi.

  • Tvar znači kemijski element i njegovi sastavni dijelovi u prirodnom stanju ili dobiveni proizvodnjom. Primjer: srebro, natrijev klorid
  • Smjesa znači smjesa ili otopina koja je sastavljena od dviju ili više tvari. Primjeri: boja, prašak za pranje
  • Proizvod znači predmet koji je tijekom proizvodnje poprimio određen oblik, površinu ili dizajn. To određuje njegovu funkciju u većoj mjeri nego njegov kemijski sastav. Primjeri: majica kratkih rukava, čekić

Za više informacija posjetite ECHA-Term, našu višejezičnu terminološku bazu. U njoj se nalazi kolekcija definicija koje se odnose na kemikalije.

 


Route: .live1