Preskoči na sadržaj

Tko je odgovoran?

Poslodavci, dobavljači, nadležna tijela i države članice, svi imaju svoju ulogu kako bi zajamčili da vaše radno mjesto bude sigurno u pogledu opasnosti od štetnih kemikalija. Upoznatost s tim odgovornostima i o tome gdje pronaći više informacija pomaže vam da razumijete svoja radnička prava.

Sigurna uporaba kemikalija na radnom mjestu je ključna – svake godine diljem Europe izloženost opasnim kemikalijama prouzročuje do 30 % priznatih profesionalnih bolesti i desetke tisuća smrti koje se mogu spriječiti.

U svakoj zemlji EU-a zakonski imate prave dobiti odgovore na ova važna pitanja:

  • Koje su opasnosti od kemikalija i proizvoda kojima rukujem?
  • Kako ih mogu upotrebljavati na siguran način?

Te se zakonske obveze jednako primjenjuju na sva poduzeća, neovisno o tome proizvode li, uvoze ili upotrebljavaju kemikalije.

U skladu s europskim zakonodavstvom poslodavci trebaju poduzeti posebne mjere za upravljanje rizikom za radnike u pogledu opasnih tvari.

  • Ako je moguće, trebaju ukloniti uporabu štetnih tvari izmjenom postupka ili proizvoda u kojem se upotrebljava ta tvar.
  • Ako uklanjanje nije moguće, trebaju zamijeniti štetnu tvar drugom koja nije štetna ili je manje štetna.
  • Ako se opasnost ne može ukloniti, trebaju primijeniti kontrolne mjere čiji je cilj zaštititi sve. Prema zakonu, na osobnu zaštitnu opremu trebate se osloniti samo kao na posljednje sredstvo zaštite, ako je izlaganje neizbježno.
  • Za niz opasnih tvari postoje utvrđene granične vrijednosti izlaganja na radnom mjestu (OEL) koje treba poštovati.

Poslodavci su odgovorni za informiranje svojih zaposlenika o sigurnosti na radnom mjestu. Pružene informacije trebaju biti pouzdane, sveobuhvatne i jednostavno dostupne. Zaposlenici trebaju imati mogućnost dobiti informacije o raznim pitanjima i temama, uključujući:

  • o rezultatima procjene rizika koju je proveo njihov poslodavac
  • o opasnostima kojima su izloženi i kako to može na njih utjecati
  • o tome što trebaju učiniti kako bi oni sami i osobe oko njih bili sigurni
  • o tome kako provjeriti i uočiti nepravilnosti
  • o tome koga trebaju izvijestiti o bilo kakvim problemima
  • o rezultatima svih praćenja izloženosti ili zdravstvenog nadzora
  • o preventivnim mjerama koje treba poduzeti u slučaju rada na održavanju
  • o prvoj pomoći i postupcima u hitnim slučajevima.

Vaša sigurnost na radnom mjestu započinje s vama. Razgovarajte sa svojim poslodavcem ili predstavnikom za sigurnost i zdravlje na radu. Koristite se našim internetskim stranicama kao izvorom informacija.

Dobavljači

Dobavljači opasnih tvari trebaju priložiti sigurnosno-tehničke listove i na proizvode staviti naljepnice koje sadržavaju relevantne sigurnosne informacije. Vaš poslodavac mora se koristiti tim informacijama za primjenu mjera upravljanja rizikom kako bi se zajamčilo da se kemikalije na vašem mjestu upotrebljavaju na siguran način.

Nadležna tijela EU-a

Sve uredbe EU-a o kemikalijama, na primjer Uredba o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH), Uredba o razvrstavanju, označivanju i pakiranju (CLP) i Uredba o biocidnim proizvodima (BPR), sadržavaju potrebne mehanizme za zaštitu radnika od izlaganja opasnim kemikalijama.

Prema Uredbi REACH, proizvođači i uvoznici moraju prikupiti i proslijediti informacije o svojstvima svojih kemikalija kako bi korisnici njima rukovali na siguran način. Industrijska poduzeća također trebaju primjenjivati obvezne zaštitne mjere pri uporabi posebno zabrinjavajućih tvari.

Europska okvirna direktiva o sigurnosti i zdravlju na radu donesena je 1989. i njome se jamče minimalni sigurnosni i zdravstveni uvjeti diljem Europe.

Uredbom o razvrstavanju i označivanju zahtijeva se da radnici i potrošači u EU-u budu jasno upoznati s opasnostima. Industrija mora utvrditi svojstva svojih kemikalija (tvari ili smjesa) koja mogu biti štetna za ljude ili okoliš. Takve kemikalije moraju razvrstati u skladu s utvrđenim opasnostima.

Opasne kemikalije moraju se ispravno označiti kako bi korisnici, tj. radnici ili potrošači, mogli jasno razumjeti njihove učinke te na temelju informacija odlučiti o tome koji će proizvod kupiti i upotrebljavati.

Na temelju Uredbe o biocidnim proizvodima, dobavljači aktivnih biocidnih tvari obvezni su dostaviti informacije o tvari. Svi biocidni proizvodi prije stavljanja na tržište trebaju imati autorizaciju koju izdaje ECHA ili nacionalno nadležno tijelo. Aktivne tvari sadržane u biocidnom proizvodu moraju biti prethodno odobrene.

Osim toga, nekoliko drugih zakonskih akata regulira sigurnost na radnom mjestu.

Države članice

Nadležna tijela u državama članicama imaju središnju ulogu u osiguravanju sigurne upotrebe kemikalija.

Usko surađuju s ECHA-om i Europskom komisijom. Nacionalna nadležna tijela ocjenjuju registrirane tvari i usko su uključena u donošenje odluka ECHA-e o evaluaciji. Države članice mogu predložiti ograničenja za kemikalije ako se njihovi rizici trebaju rješavati na razini EU-a. Također mogu predložiti tvari koje je potrebno utvrditi kao potencijalno posebno zabrinjavajuće tvari. Države članice ocjenjuju i zahtjeve koji se odnose na biocide.

Nacionalna provedbena tijela odgovorna su osigurati da se tvrtke pridržavaju zakonodavstva o kemikalijama.

Pročitajte više


Route: .live2